Bolesti gušterače

Bolesti gušterace
Od bolesti gušterace razbolijevaju se sve domace životinje, a najcešce pas. U pasa bolesti gušterace pojavljuju se u nekoliko oblika, no najcešce su akutna upala i egzokrina insuficijencija.

Akutna upala gušterace
Akutna upala gušterace može se pojaviti u nekoliko oblika. Klinicka slika bolesti ovisi o promjenama pa se pojavljuju svi prijelazi, od blagih simptoma koji se mogu otkriti samo laboratorijskim pretragama, do najtežih klinickih oblika. Uzroci nastanka te bolesti još nisu dovoljno poznati. Bakterije, virusi, toksini, alergije, traume i drugi uzrocnici pogoduju razvitku te bolesti koja se uglavnom pojavljuje u debljih pasa srednje i starije životne dobi.
Životinje se obicno razbole naglo, a simptomi se mijenjaju - od blagih probavnih poremecaja do vrlo teških s potpunim gubitkom apetita, povracanjem, bolovima u trbuhu i cesto proljevom s primjesom sluzi, masti i krvi. Zbog nagloga gubitka težine, životinja jako dehidrira, uz to je izražena opca slabost, apatija, ubrzano disanje i snižena temperatura tijela. Tijek je bolesti obicno akutan pa životinja ugine naglo ili za nekoliko dana. Ako životinja preživi, ostaju posljedice - egzokrina ili endokrina insuficijencija gušterace ili oba oblika zajedno.
Uz terapiju, posebno je važna dijetna prehrana. Psima treba davati hranu koja obiluje ugljikohidratima, a oskudijeva mastima (uglavnom dobro raskuhana riža). Od bjelancevina dolazi u obzir sjeckano krto govede ili ovcje meso i mlijecno-kiseli proizvodi. Životinje treba hraniti nekoliko puta na dan malim obrocima. Masna hrana pogoduje recidivima i stoga je treba izbjegavati. Kad se pojave i simptomi šecerne bolesti, odredujemo i dijabeticku dijetu, a ako je potrebno, dajemo i inzulin.

Egzokrina insuficijencija gušterace
Egzokrina insuficijencija gušterace najcešce je posljedica kronicne upale gušterace, no postoji i pasminska predispozicija za tu bolest. Dok se kronicna upala gušterace pojavljuje u razlicitih pasmina pasa srednje i starije dobi, egzokrina insuficijencija gušterace ustanovljena je najcešce u mladih njemackih ovcara, a to upucuje na genetske cimbenike. Na tu bolest upozoravaju tipicni simptomi: izrazita mršavost uz povecan apetit, životinje cesto jedu i ono što nije za jelo (primjerice feces drugih životinja). Psi cesto defeciraju, a stolica je obicno svijetla i, ovisno o vrsti hrane, obilna, kašasta, pjenušava i masna. Nedostatak enzima gušterace popracen je pojavom neprobavljivih sastojaka hrane u stolici. Od ostalih simptoma treba spomenuti umjereni nadam crijeva i pojacanu peristaltiku te promjene na koži i dlaci. Koža je suha, pojacano se peruta i sklona je upalama, dlaka je bez sjaja, mutna, cesto masna. Bolest se vrlo lako dijagnosticira laboratorijskim pretragama krvi i stolice.
U pasa koji pate od probavnih poremecaja zbog nedostatka enzima gušterace posebnu pažnju treba obratiti, uz davanje enzima na usta u obliku tableta, dijeti, odnosno trajnom reguliranju hranidbe. Neka istraživanja upucuju na to da neprikladna ishrana može biti primaran uzrok nastanku te bolesti, a takoder može produljiti trajanje proljeva, cak i u onim slucajevima kada nije izazvana prehranom. Tada se sekundarno javlja oštecenje tankog crijeva i pretjerano povecanje broja bakterija tankog crijeva, a to uzrokuje nepotpunu apsorpciju prehrambenih sastojaka te gubitak tjelesne težine i proljev.
U vecini slucajeva proljev se može sanirati na sljedeci nacin:
1. Kolicina masti u hrani mora biti smanjena. Od svih prehrambenih sastojaka koji daju energiju, mast je najkompleksnija za probavu i apsorpciju. Smanjenje kolicine masti u hrani smanjuje opterecenje oštecenoga probavnog sustava.
2. Bjelancevine moraju biti velike biološke vrijednosti i lako probavljive. Kolicina bjelancevina u hrani ne smije biti previše smanjena jer neki psi s proljevom mogu imati lošu apsorpciju bjelancevina ili enteropatiju koja uzrokuje gubitak bjelancevina. Hrana zato mora imati dobar balans aminokiselina koje se lako asimiliraju.
3. Ugljikohidrati moraju biti dobro probavljivi. Probava i apsorpcija ugljikohidrata može biti oštecena u svim slucajevima proljeva, no u usporedbi s mastima škrob je relativno malo opterecenje za tanko crijevo. Kako je kolicina masti smanjena, ugljikohidrati moraju biti veci izvor metabolicke energije. Riža je važan izvor ugljikohidrata i probavljivija je te se lakše apsorbira od ostalih žitarica.
4. Vlakna bi u hrani trebalo izbjegavati. Najnovija istraživanja pokazuju da velika kolicina vlakana u hrani nije baš najbolja te su vlakna zapravo kontraindicirana ako je uzrok proljeva neki poremecaj na gušteraci. Misli se da vlakna smanjuju djelovanje enzima gušterace u tankom crijevu, a to je nepotrebno povecanje opterecenja za gušteracu.
5. Kolicina vitamina mora biti dovoljna kako bi nadoknadila moguce gubitke. Proljev može uzrokovati gubitak vitamina B kompleksa. Pri egzokrinoj insuficijenciji gušterace normalna apsorpcija vitamina B12 veoma je oštecena. I povecana kolicina bakterija u tankom crijevu može uništiti vitamin B12.
6. Kolicina minerala mora biti dovoljna kako bi nadoknadila moguce gubitke. Neka su istraživanja upozorila na smanjenu apsorpciju cinka kao posljedicu egzokrine insuficijencije gušterace, a moguc je slican mehanizam i za bakar. Strucnjaci poznatog Waltham Centra u Engleskoj ispitivali su 50 pasa sa simptomima proljeva zbog oštecenja gušterace. Uz uobicajenu terapiju, psi su dobivali posebno pripremljenu hranu. Veliko poboljšanje uoceno je vec nakon mjesec dana terapije, a u sljedecih pet mjeseci stanje je bivalo sve bolje. Najvece i najbolje poboljšanje uoceno je u pasa u kojih je dijagnosticirana egzokrina insuficijencija gušterace: povecala im se tjelesna težina, a dlaka je postala sjajnija i zdravija. Konzistencija se stolice nakon mjesec dana popravila u 83 posto pasa, a nakon pet mjeseci u 88 posto. Egzokrina je insuficijencija gušterace neizljeciva bolest, ali davanjem enzima gušterace i strogim režimom prehrane cijeli život možemo životinji pomoci kako bi doživjela duboku starost.