Gubitak sluha
Poznato je da psi imaju znatno širi slušni raspon u usporedbi s covjekom. Upravo to je razlog što vlasnici ne opažaju oštecenja sluha svojih kucnih ljubimaca, kada je poremecena percepcija zvuka iznad gornjeg covjekovog praga. Osim toga, i gluhi i nagluhi psi pojacano koriste neka druga osjetila i na taj nacin do odredene mjere prikrivaju slušnu manu. Zato vlasnik u površnom kontaktu sa životinjom ne primjecuje nedostatak sluha.
Pojednostavljeno, gluhocu možemo podijeliti u dvije velike skupine. Prvu skupinu cine prirodene gluhoce koje su vecinom nasljedne. Manifestiraju se vec u najranijoj dobi, a cesto mogu ostati neprimijecena kroz dulje vrijeme. Upravo ove prirodene, vecinom genetski uslovljene gluhoce (radi se, naime, o prirodenom oštecenju osjetnih živaca) najveci su problem.
Do danas je poznato 48 pasmina pasa kod kojih se može javiti prirodena gluhoca. Najpoznatija u koje se u velikom broju slucajeva pojavljuje prirodena gluhoca je dalmatinski pas. Statistike govore da je u istraživanju u koje je bilo ukljuceno tisucu pasa ove pasmine cak 8,1% bilo gluho na oba uha, a 21,6% na jedno uho. Uzrok gluhoce kod ovih pasa nalazi se u unutarnjem uhu, a posljedica je degeneracije neurona koja pocinje vec pri rodenju, a završava se u dobi od tri do cetiri tjedna.
Drugu skupinu gluhoca cine stecene gluhoce, pri cemu možemo govoriti o djelomicnoj i o potpunoj gluhoci. Javlja se u odrasloj dobi. Najcešce se kao uzrok javlja kronicna upala uha, dalje su moguci uzroci razlicite ototoksicne tvari te degenerativne promjene u visokoj starosnoj dobi. Rijeko, ali nadu se kao uzrok stecene gluhoce i razliciti tumori u slušnom kanalu i smetnje u izmjeni tvari.
Kako dalje kada primjetite da vaš pas slabije cuje? Tu se sada postavlja pitanje dijagnostike. Veterinar pomocu razlicitih testova daje odgovore na pitanja može li pas cuti, prepoznati zvuk, je li oslabljen cisti zvuk, pripada li sluh pasa rangu koji je preko normalnih granica i sl. Osim na ta pitanja bitno je znati i odgovor na pitanje prepoznaje li pas prirodne zvukove te postoji li koštana provodljivost. Poznato je više jednostavnih testova, medutim, jedina pouzdana metoda je elektrodijagnosticki slušni test sa zapisom akusticki evociranog potencijala.
Gubitak sluha u pasa može biti složen fenomen, a rano veterinarsko ispitivanje sluha znacajno je radi sprecavanja trajnog gubitka sluha. Tu je posebno važno razdoblje do godine dana starosti pasa. Naime, tada je ucestalost problema vezanih za uho i sluh najveca.