Alzheimerova bolest kod pasa

Alzheimerova je bolest razorna i progresivna neurološka bolest u starih ljudi, a napada i kucne ljubimce. Medutim, javlja se pod drugim nazivom kao poremetnje u spoznajnim (kognitivnim) funkcijama. U te se bolesti nakuplja senilni plak tj. toksicni peptid (beta-amiloida) izmedu neurona i krvnih žila u mozgu. Starenjem nastaje oksidativno oštecenje stanica. Normalnim metabolizmom stanice stvaraju se slobodni radikali. Što je stanica starija, stvara više radikala koji oštecuju proteine, lipide i nukleotide u njoj, pa propadaju stanice u mozgu, a posljedicno se javljaju i promjene u ponašanju životinje. Sinonimi su za tu bolest i senilna demencija ili senilna degeneracija mozga.
Promjene u ponašanju životinje mogli bismo svrstati u cetiri kategorije:
1. Gubitak spoznaje i prepoznavanja. - Neki psi više ne prepoznaju svog vlasnika, a druženje s clanovima obitelji sve je slabije.
2. Mokrenje i obavljanje velike nužde u kuci u pasa i izvan posude u macaka. - Vrlo se cesto dogada da psi u šetnji ne naprave nuždu i kad se vrate kuci, to obave na razlicitim mjestima u kuci, ili naprave i u šetnji i u kuci. Mnogo je cešci problem s mokrenjem nego s defekacijom.
3. Dezorijentacija. - Mnogi se psi jednostavno izgube u kuci ili u dvorištu i ne snalaze se na poznatim mjestima. Cesto stoje nepomicno i zure u zid ili se zabijaju po kutovima. Mogu pogriješiti vrata, lutaju bez cilja.
4. Nocne aktivnosti. - Može se dogoditi da se vlasnici žale da psi spavaju danju, a mnogo manje nocu. Mogu nocu cviliti, lajati, grepsti po tlu i cesto buditi vlasnika i ukucane.
I druge promjene upozoravaju na bolesti starenja, a to su gubitak volje za šetnjom, jaca osjetljivost na vanjske podražaje i nervoza psa, nova vrsta strahova (npr. strah od pucnjave, glasna govora, strah od odvajanja). Dakako, moramo imati na umu da se sve starije životinje manje krecu i više spavaju. Medutim i neke organske bolesti mogu uzrokovati takve simptome, pa bih preporucila sistematski pregled svih starijih životinja (vec nakon 7 godina starosti). On ukljucuje kompletan fizikalni i neurološki pregled životinje, laboratorijske pretrage krvi i urina. Normalno da starije životinje slabije vide i cuju. Moramo iskljuciti razlicite tumore mozga pretragama kao što su kompjuterizirana tomografija (CT) ili magnetna rezonanca (MR). Starije životinje imaju usporen metabolizam. Neki endokrini poremecaji štitnjace i nadbubrežne žlijezde mogu utjecati na promjene u ponašanju. Kad pretragama iskljucimo organske bolesti, možemo posumnjati da je rijec o smetnjama u spoznajnim funkcijama. Ponekad životinje mogu bolovati od organskih bolesti i bolesti starenja.
Kako pomoci tim životinjama?
Ako smo posumnjali da je rijec o bolesti starenja, možemo životinju staviti na medicinski tretman lijekom koji se zove selegilin (niar). Vec poslije dva tjedna terapije nastaje poboljšanje. Taj se lijek može davati i preventivno zdravim starijim psima (10-15 god.), jer je dokazano da produljuje životni vijek. Kao potporna terapija lijecenju može se davati posebna vrsta hrane (pr.b/d Hills), koja je vrlo ukusna i psi je rado jedu. Na žalost, za macke za sada ne postoji ta hrana. Ona sadržava antioksidanse: vitamine E i C, dokosaheksanoicnu kiselinu (DHA), eikosapentanoicnu kiselinu (EPA) i beta-karoten, te lipoicnu kiselinu i L-karnitin, tvari koje pomažu obnavljanju razorenih stanica nakon oksidativna djelovanja slobodnih radikala. Vec nakon dva mjeseca uzimanja te hrane, vidi se poboljšanje i promjena u ponašanju pasa - oni su veseliji, više se krecu, više suraduju s vlasnikom, više spavaju nocu...
Danas kucni ljubimci žive mnogo duže zahvaljujuci boljoj veterinarskoj brizi i lijecenju, boljoj prehrani i boljoj edukaciji vlasnika o držanju i njezi. Jasno, produženjem života, što nam je i cilj, dolaze i problemi u poremetnjama spoznajnih funkcija. Zato su veterinari pozvani da tu životnu dob ucine što ugodnijom i životinji i vlasniku.